Devi Mohan – put koji svetli
Rođena kao Biljana u Hrvatskoj. Živela u Srbiji u izbegličkom smeštaju razlupanih prozora. Slušala nastavu gladna. Danima je držalo u životu mamino obećanje da će dobiti tortu za rođendan. Sačekale je mrvice – kolač su razgrabili drugovi pre nego što je stigla do njega. Tada je, kaže, dotakla dno. I odlučila da ispliva.
Danas je Devi Mohan. Humanitarka. Učiteljica joge. Magistar Mirovnih studija. Supruga indijskog duhovnog učitelja Mohanđija. Majka Mile. Neko ko je dobivši stipendije za školovanje u Rimu i Americi dokazao da je manično učenje pod jorganom u najtežim danima imalo smisla. Neko ko vas zagrli na prvom susretu. Žena neverovatne energije. Žena koja inspiriše!
Za njeno duhovno preobraženje bila su ključna dva duboka lična iskustva. Jedno je doživela u bliskom susretu sa smrću na Kosovu dok je radila za UN kada je spoznala poruku da nije vreme za umiranje, jer nije ispunila svoju misiju – da služi jedinstvu. Drugo je bilo tokom astralnog putovanja i susreta sa uzvišenim majstorom, himalajskim jogijem, nestvarne lepote koja prevazilazi njegove savršene fizičke karakteristike. Za sudar sa takvom količinom energije i prosvetljenje, kaže, nije bila tada spremna, ali je on podstakao da se menja, istražuje i produbljuje. Četiri godine kasnije u Americi, vođena golicajućom vibracijom, uzela je naizgled nasumično u knjižari jednu knjigu i otvorila je baš na fotografiji Mahavatara Babađija, već pomenutog jogija koji je živeo dva veka pre nove ere. Ta knjiga Autobiografija jednog jogija promenila je sve.
“Nakon te knjige odlučila sam da napustim svoj tadašnji život, uprkos materijalnim benefitima koji su bili na vidiku. Shvatila sam da je blagodet naći živog gurua, tj. nekoga ko se probudio u svesti, a ko je u fizičkom telu, nekoga ko vidi tvoj potencijal, zna šta ti treba, uz koga izbegavaš stranputice i ideš najbržom mogućom stazom, ako ti je dato u ovom životu da se duhovno probudiš, oslobodiš iluzija i nepotrebnih želja koje te guraju u šablon. Počela sam da ga tražim i sa tom namerom našla posao u Dubaiju, jer je blizu Indije. Upoznala sam tako Sai Babu, a on mi je otvorio put do Mohanđija”, priča Devi.
Sai Babi je poverila da je tokom kontempliranja shvatila da njen životni saputnik može biti jedino neko ko je duhovno mnogo jači i da želi da zajedno sa njim služi svetu.
“Kada sam potom u Dubaiju srela Mohanđija, videla sam odmah da ima nešto posebno, ali tada nisam razmišljala o muškarcima, te je Satja Sai Baba morao telepatski da interveniše – slao je poruke Mohanđiju („Nisam imao izbora, nisam je mogao dati nikome drugome, niko drugi nije ispunjavao njene uslove”) koje ovaj nije razumeo, ali ja jesam i bilo je vrlo neprijatno pojasniti mu ih. No, malo po malo, shvatili smo da prijamo jedno drugom i da nam je lepo kada smo zajedno.”
I tako je krenuo neverovatan život uz Mohanđija koji je Devi otkrio nove dimenzije postojanja.
“Mohanđi je neko ko je prazan od ega, on je instrument, kroz njega majstori rade i on je vođen. On je neko ko je sve prošao – korporativni život, bolesti, loš brak, gubitak deteta i kao neko ko je potkovan iskustvom i spoznajom može dati savet ljudima u svim oblastima života. Specifičnim ga čini i to što ima ženu sa Balkana što se u Indiji ne dešava tako često. Inače, on je jako introvertan i ja sam mu data kao suprotnost – volim priču i intervjue, za razliku od njega, koji najviše voli da radi, a da ne kaže ništa. I u tom smislu, mi smo jaki zajedno”, priča nam Mohanđijeva supruga.
Iako su za ove naše krajeve učenja daleke Indije pomalo egzotična, puno ljudi otvorilo je ovde srce onom što radi bračni par Mohan.
“Ovde je, rekla bih, napukao ego usled svih patnji koje su nas zadesile poslednjih godina, te smo, kao takvi, jako podložno tlo za duhovno buđenje. Prošli smo sve i svašta, nismo više tako površni kao ljudi koji žive u udobnosti i samo se bave egoističnim tematikama. Došlo je vreme da uvidimo da smo mi mnogo više nego fizičko telo – da postoji aspekt duše i božansko prisustvo u nama, jer kao što ne vidimo struju, ali vidimo njene efekte, isto je i sa dušom – ne vidimo je, ali osećamo kad zatreperi”, kaže globalna ambasadorka fondacije Mohanđi.
A zatreperi duša i prilikom plesa koji vodi Devi Mohan. Reč je o Svesnom plesanju koje je sasvim prirodno, bez koreografije. Devi kaže da je ideja da usmeravamo pažnju ka unutra i dižemo energiju po celoj vertikalnoj osi. Takav ples budi sreću i unutrašnje uzbuđenje koje je mnogo jače od dejstva alkohola i bilo kakvih supstanci, a satima kasnije oseća se vibracija u svakoj ćeliji tela. Sve to vodi ka balansiranju i isceljenju, moćno je iskustvo i otvara srce.
I svaka religija otvara srce, jer je u svojoj suštini dobra ako je interpretirana na pravi način. “Život bez otvorenog srca nema lepotu, a prečica puta u večitom traganju za istinskom srećom je u nama samima”, poruka je Devi Mohan.